Приказивање постова са ознаком Max. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Max. Прикажи све постове

недеља, 5. мај 2019.

Lojalnost

Danas smo se Max i ja vozili u dedinom dzipu pored Fordovog dilera sa izlozenim narandzatim Mustangom V8 i crnim Rendzerom Raptor i pitam ga koji mu se vishe svida: narandzasti ili crni? Tek ce on - ovaj, dedin plavi. Mnogo je lojalan. Ima dva drugara Ejdena i Finixa i dugo nije hteo nikoga drugog da prizna kao drugara, mada ih ima josh nekoliko. Tek je nedavno poceo da priznaje da ima drugara Dzulijana, Dzastina i Dzeka, ali ne priznaje Evereta, mada se igra sa njim.
Dokle god smo mi "drugari" - nema zime.

субота, 26. јануар 2019.

Dan Australije 2019

Max i ja smo ga momački proslavili Dan Australije uz koncert Veroniki (The Veronicas) koji je bio pun energije i sjajan. One su na koncertu najavile i novi album, posle poprilicne pauze.
Dan Australije je ovog puta protekao be aboridzinskih protesta koji ga s pravom zovu Dan okupacije, jer je tada pristigla prva flota engleskih migranata. Ja razumem obe strane i mislim da je dan i za tugu i za slavu, jer bez Britanaca, Australija ne bi bila ono sto jeste, ali su aboridzani platili skupu cenu za to. Neki drugi datum bi mozda bio malo manje kontraverzan.
 Inache je to ovde proslava "bratstva i jedinstva" sa raznim folklorima, samo malo raznolikija od nashih shest naroda i desetak narodnisti sto smo gledali za dan skole i 25. maj.
Max je uzivao u svemu tome. Inače kad je neko bezobrazan, on traži da zovemo policiju. I baš se potrefilo da doke se zaigrao na dečijem muzičkom igralištu stane kod nad grupa od jedno 20 pandura (jer je bilo mnogo sveta na koncertu i proslavi) i ja mu kažem "Max je l to neko mnogo bezobrazan - kad su pozvali ovoliko policajaca" i dete mi se baš bilo uznemirilo. Ali je potvrdio da on nije bezobrazan.

петак, 20. јул 2018.

Novosadski dinosaurusi

Baka nam je mnogo pricala o parku sa dinosaurusima u Novom Sadu blizu njenog doma i morali smo da ga obidjemo chim smo tamo krocili. Mada kao svi decaci Max voli dinosauruse, boji ih se "uzivo". Pred put u Srbiju sam ga odveo u muzej, ali snimo usli jer ga je par pokretnih dinosaurusa pored bilet servisa dovoljno uplasilo da nismo ni usli. Ovi novosadski su veci, pa su zato i malo dalje, tako da Max nije plakao, ali se priljubio uz mamu i uglavnom nije gledao.
Srecom, igraliste ga je malo razgalilo, ali je i dalje hteo mamu uz njega i nije se usudio da se popne na vislje spratove igralista sam. Posto je tog dana bila velika vrucine, nije ni bilo mnogo guzve u igralistu, pa ga je Max imao po svojoj volji.
Naravno, Maxa nista ne moze razgaliti poput malo bolova i patnje za tatu. Ovo ga je bash obradovalo.

Korushka

Ponekad covek mora da napusti svoje mesto i da se vrati kao turista da bi ga upoznao. Za tolike godine tek sam sada obishao Korushku i doziveo tu predivnu sliku Dunava.
Srea pa me Dusko posavetovao da svratimo u Atos koji je bash fino mesto da se chovek iskljuchi i izkulira na par dana uz riblji paprikash i ostale shpecije.
...i gleda prodove kako polako plove. Poshto smo mi poranili pre ruchka, morali smo malo sachekati da se otvori kuhinja. Max je umesto riblje chorbe oko bacio na vocnu salatu i boje je mnogo tuzan dok je nije dobio i onda mu se ceo zivot popravio. Sto je lepo biti trogodisnjak.
Dobrila je upoznala vlasnicu (odnosno njenu mamu) koja je imenjakinja i vrsnjakinja, pa su se bash lepo isprichale (ne da Dobrili treba mnogo da se raspricha).

субота, 5. август 2017.

Šampionski Pedigre


Za migrante i mešance uvek postoji to neko pitanje identiteta i rivaliteta. Ja sam toliko u preseku, da sam na svetskom prvenstvu u fudbalu u čuvenom kontraverznom meču navijao za Australiju protiv Srbije, ali na olimpijadi u Riju sam bodrio srpske košarkaše protiv favoritizovanih Australijanaca. Ponekad ta podela može doneti duplu sreću, poput US Opena 2011 koga su oboje Nole i Australijanka Sem Stozer osvojili. To me je toliko obodrilo da sam iako vrlo bolestan (bili smo u Pertu), smogao snage da živnem i odvažim se da odem na ostatak odmora u Bali.
Max će imati "trilemu", ali su mu ovonedeljne vesti o tome kako je Srbija prva a Kambodža druga najbolja zemlja za grinfild investicije, malo popravile rejting autsajderske dve trećine njegovog mešanskog australijskog identiteta. Vrlo se retko nađu Kambodža i Srbija u istim vestima, naročito lepim. Sem druženja Tita i kralja Sijanuka ostale vesti su nam uglavnom o ratnim zločinama i propasti nacije nakon građanskog rata ili diktature. Ovo su ipak sjajne vesti, ma koliko je neko calovao za njih.

субота, 4. март 2017.

Volimo vodovod

Max je pravi ljubitelj ventila, vodovodnih cevi, šahtova i odvoda svih sorti. Danas smo bili jutarnjem programu za klince i tate gde smo igrali, svirali pevali dečije pesmice, ali se Max mnogo stideo, tako da se tek nakon 45 minuta malo otrkravio i prestao da grčevito grli tatu, kako on to ume kad se stidi. Međutim, čim smo izašli i kad je video kako postavljaju cevku, radosti nije bilo kraja.
I tata sada više voli vodovod od kada je par šefova otišlo pa se lakše diše dok ne dok ne dođu novi.

четвртак, 19. јануар 2017.

Prvi dan u vrtiću


Naš bebac sad je i zvanično dečko jer je krenuo u jaslice. Mada nismo uspeli da dobijemo mesto u vrtiću koji je odmah do nas, ovaj je nekih 200 metara dalje, ali noviji i sa osnovnom školom u sastavu, tako da će tu ići sve do srednje škole. Za sada ide sredom i četvrtkom kad je mama na poslu. Vrlo se lepo vlada, daleko bolje nego kući - sam uzme ćebe i ode na spavanje, dok kod kuće ga satima uspavljujemo. Ovako sa torbom je pravi dečko. Nikako da se naviknemo da je ovoliki izđikao.

четвртак, 5. јануар 2017.

Najveći cvet


Najveći cvet, Titan Arus, ili cvet lešine. zbog svog miria je procvetao u našoj bašti samo godinu dana pre prethodnog cvetanja, što je velika retkost. Mada je to najveća vrsta, naš primerak nije bio najveći, mada je Max naspram njega bio pravi bebac, mada to slika ne pokazuje.

четвртак, 1. децембар 2016.

Vreli Kerns

Mada je December u Kernsu prilično vreo, Maks je našao način dase rashladi.
Za neupućene u australijsku geografiju, najbliži veći grad nam je prestonica Papua Nove Gvineje (Port Morsbri), koji srećom više nema ljudoždera. Za mene je Kerns pravi tropski raj gde ja mogu da lenčarim a Kun da toroče sa njenim roditeljima koji tamo žive.

субота, 1. октобар 2016.

Prvi Cirkus - Fare Kambodža

Max je bio u svom prvom cirkusu, koji je mini kambodžanska verzija Cirkusa de Sole koji je ovde povodom OzAsia festivala azijske kulture. Max je bio oduševljen svetlima pozornice, čatorom, slikarem koji je slikao tokom predstave, kao i samom predstavom. Pritom je bio vrlo strpljiv i hrabar, čak i kada su doneli zapaljenu vijaču. U povratku je imao i prvi zalogaj takođe azijskog sladoleda od zelenog čaja sa sojinim mlekom i mnogo mu se svideo iako je više gorak nego sladak. Sad smo u belaju jer zna da to voli. Odličan način da proslavimo prvi dan proleća.

недеља, 4. септембар 2016.

Max u Zoološkom Vrtu


Za dan očeva smo otišli u lokalni Zoo vrt. Max se više interesovao za zelenilo, nego za životinje, kao što smo i očekivali. Ipak, žirafe, vidre, papagaji, ribice i majmuni su mu privukli pažnju. Vraćao se čak dva puta do oranguntana. Na slici dole, bezuspešno čeka da se sumatranski tigar okupa.

субота, 5. март 2016.

Rob

Ovo nije priča o robovanju (naročito ne malom junaku sa slike), nego o našem odmoru u mestu Rob na jugu Južne Australije. I mada je udaljeno svega 3 sata kolima od Adelaide, zamenilo smo paklenih 39 stepeni za ležernih 23. Temperatura mora je takođe nekih 20 stepeni hladnija (ledena je) jer tu baca direktna antartička struja, ali našem Maxu to nije smetalo.

субота, 30. јануар 2016.

Maxov omiljeni spot

Nesanica, plač i svi drugi proglemi se rečavaju gledanjem ovog spota. Možda je malo morbidno, ali se Maxu mnogo sviđa.

субота, 16. јануар 2016.

Dobar dan bluzeri sa Kris Finenom

Maks se iskazao kao pravi bluzer na tetku kada je dobovao i pevao na žetvenom festivalu u Meklaren dolini, finom vinarskom kraju. Kris Finen sada živi u kraju, iako je već u bluzerskoj aleji velikana u Americi (a i u Australiji). Nastup je bio odličan, ali ni blizu predstavi koju nam je priredio Maks, igrajući se sa prašinom i slamom tako da nismo baš sigurni da li je bluzer ili narodnjak - kantri farmer u duši.

субота, 5. децембар 2015.

среда, 4. новембар 2015.

Gosti iz Beograda

Stigli su nam prvi putnici namernici, od kad smo se preselili na kraj sveta. Prof. Konstantinović sa njegovim doktorskim kadndidatima, tako da smo obišli našu finu Adelaidu, ali i vinarsku Barosu gde su Vitomiru napravili fabrički posvećenu flašu Džejkobovog Potoka vina (Jacob's Creek) u njihovoj matičnoj vinariji koju smo posetili. Kao što se može videti, uživali su.

субота, 7. фебруар 2015.

E sad će se razmaziti - gostuju baba i deda


Podmladak fino napreduje i sa samo deset dana starosti je bio u kupovini (na božićnim rasprodajama) a nakon 3 nedelje i u prvoj ozbiljnijoj skitnji do pijace i voli buku i gužvu. Već počinje da se smeška i oglašava (a da nije plakanje). Od danas nam gostuju baba i deda kao i njegova sestra od ujaka pa mu uvek neko tincuje, mada to ne znači da prestaje da se buni i plače.

петак, 16. јануар 2015.

Prva šetnja

Mada je naš Maksa skitao od kad je bio deset dana star, to je sve bilo "poslovno" - ili do doktora, prodavnice ili kod ujaka. Za prvu mesečnicu smo prošetali onako radi ćefa, a i svratili do pijace, kupili torticu i uživali u savršenom letnjem danu. I mada je put do pijace bio miran (i protekao u spavanju), kao i obilazak pijace, u povrtaku se mališa malo uznemirio, pa smo skratili izlazak i preskočili večeru.

недеља, 21. децембар 2014.

Maks je kod kuće

Konačno smo došli kući. Kun je provela 10 dana u bolnici, a mi upola toliko, ali je bilo naporno, uprkos tome što je bolnica bila prilično fina. Ipak, stalno te neko obilazi il da nutka hranu, čisti sobu, pregleda Kun i Maksa.
Mogu reći da roditeljsvo (barem ovih prvih 5 dana) nije baš glatko, ali verujem da će biti još "zanimljivije", kao u mojoj omiljenoj reklami za očevsku ljubav:
P.S. Ako se pitate gde su slike malog - odlučili smo da ga puno ne promovišemo jer je mnogo sladak :). Ovo je najviše što ćemo ga mi "eksponirati", a on neka sam odluči da l' će da se kači po intervebovima i tvitfejsima kad poraste. Koga zanimaju slike, nek nam se javi, pa (ako vas znamo) poslaćemo.
Nažalost, moja omiljena reklama o očinstvu sa ocem na luna parku je uklonjena sa YouTubea nakon nesreće koja se stvarno dogodila. Ovde je link ako se predomisle: https://youtu.be/rrG-uCs7llw